Poglavlje V

Jezik

Kako riječi oblikuju stvarnost

« Možda svaka promjena počinje jednom jedinom riječju. »

Živimo u vremenu u kojem se svakoga dana izgovaraju milijarde riječi.

Nikada nismo toliko komunicirali.

Nikada nismo napisali toliko poruka, objavili toliko komentara ili podijelili toliko sadržaja.

Pa ipak, ponekad imamo osjećaj da nam postaje sve teže zaista doprijeti jedni do drugih.

Možda zato što je jezik mnogo više od pukog sredstva za prenošenje informacija.

Jezik je odnos.

Jezik je i način na koji postojimo u svijetu.

A ponekad je upravo on mjesto na kojem naša stvarnost počinje poprimati svoj oblik.

Filozof Ludwig Wittgenstein napisao je:

"Granice mog jezika znače granice mog svijeta."

Ta misao danas djeluje aktuelnije nego ikada.

Jer svoj život ne opisujemo samo riječima.

Mi ga živimo i kroz riječi koje biramo da bismo ga ispričali.

Čovjek koji umije imenovati svoj strah ne doživljava ga na isti način kao onaj koji osjeća samo nejasnu tjeskobu.

Onaj ko zna izraziti nadu počinje uočavati mogućnosti koje su mu do tada bile nevidljive.

Jezik ne mijenja samo naše razgovore.

On mijenja i naš način opažanja.

To potvrđuje i savremena psihologija.

Ljudi ne pronalaze smisao svog života samo kroz događaje koje proživljavaju.

Oni ga razumiju kroz priče koje o njima stvaraju.

Riječi kojima pripovijedamo svoju prošlost oblikuju našu sadašnjost.

A jezik kojim govorimo o svojoj budućnosti utiče na odluke koje donosimo danas.

Zato jezik nosi odgovornost.

Ne zato što bi svaka riječ morala biti savršena.

Nego zato što svaka riječ otvara mogućnost jedne stvarnosti.

Za SHEJA-u  jezik nije tehnika.

Nije ni umijeće retorike. Niti sredstvo kojim uvjeravamo druge.

Jezik je izraz našeg unutrašnjeg stanja. Ljudi ne čuju samo ono što govorimo.

Oni osjećaju i način na koji to govorimo.

Čovjek koji nosi mir u sebi ne govori kao čovjek koji je u stalnoj žurbi.

Čovjek koji je unutrašnje jasan bira drugačije riječi od onoga koji živi u sumnji ili unutrašnjem sukobu.

Naš jezik često otkriva mnogo više o našem unutrašnjem stanju nego o širini našeg znanja.

Možda upravo zato svaka istinska promjena ne počinje novom metodom.

Nego novom rečenicom.

Rečenicom koja pronalazi riječi za ono što smo dugo osjećali, ali nismo umjeli izraziti.

Rečenicom koja unosi red u naše misli.

Rečenicom koja nam omogućava da svoj život sagledamo drugačijim očima.

Ponekad je dovoljna samo jedna riječ da probudi nadu.

Da vrati hrabrost.

Ili da nekome podari osjećaj da je, napokon, istinski shvaćen.

Zato SHEJA poziva na način govora prožet pažnjom.

Ne oprezom. Ne složenošću. Nego dubokom svjesnošću.

Na jezik koji poštuje čovjeka. Koji traži istinu. Koji preuzima odgovornost.

I koji nikada ne zaboravlja da riječi ostavljaju trag.

Jer svaki razgovor nešto mijenja. Pitanje je samo u kojem pravcu.

Možda najveće dostojanstvo jezika leži upravo u tome što on ne nastoji oblikovati ljude.

Nego im pomaže da ponovo pronađu sebe.

Ne namećući odgovore.

Nego budeći pitanja.

Ne govoreći glasnije.

Nego govoreći jasnije.

Ne da bi impresionirao.

Nego da bi stvorio povezanost.

Jer svaka riječ koju izgovorimo, na svoj način, učestvuje u oblikovanju svijeta.

I možda upravo tu počinje jedna nova stvarnost.