Poglavlje IV
O ljepoti
O ljepoti, harmoniji i unutrašnjem redu
« Zašto čovjek traga za ljepotom? »
Možda zato što ljepota nikada ne dotiče samo naš pogled.
Ona dotiče nešto mnogo dublje.
Ona nam pruža orijentir.
Umiruje nas.
Podsjeća nas da život može biti mnogo više od pukog niza zadataka i obaveza.
Pa ipak, ljepota je danas jedna od najpogrešnije shvaćenih riječi.
Povezujemo je s mladošću.
S privlačnošću.
S modom.
I, više od svega, sa savršenstvom.
A ipak, veliki mislioci nikada nisu ljepotu svodili na spoljašnji izgled.
U njoj su prepoznavali izraz jednog dubljeg poretka.
Filozof Platon opisivao je ljepotu kao stvarnost koja čovjeka može uzdići iznad njega samoga.
Ljepota nas podsjeća da postoji stvarnost koja je veća od naše svakodnevice.
Ona u nama budi težnju.
Ne prema posjedovanju.
Nego prema istini.
Vijekovima kasnije filozof Roger Scruton, jedan od najvećih savremenih mislilaca estetike, napisao je:
« La beauté n'est pas un simple supplément à la vie humaine. Elle est une nécessité de notre condition. »
Ljepota nije samo dodatak ljudskom životu. Ona je nužnost našeg ljudskog postojanja.
Ljepota nije luksuz.
Ona pripada temeljnim uslovima ljudskog života.
Za Roger Scruton ljepota je iskustvo koje u čovjeku budi osjećaj odgovornosti.
Ono što doživljavamo lijepim, prirodno želimo sačuvati.
Ljepota stvara odnos.
Ona ne podstiče potrošnju.
Ona poziva na očuvanje.
A danas i naučna istraživanja potvrđuju ovu intuiciju.
Neuroestetika, relativno mlado područje istraživanja, proučava način na koji naš mozak reaguje na ljepotu.
Istraživanja pokazuju da estetska iskustva aktiviraju dijelove mozga povezane s radošću, smislom i osjećajem povezanosti.
Ljepota ne mijenja samo naše unutrašnje stanje.
Ona mijenja i način na koji doživljavamo svijet.
Biolog Edward O. Wilson govorio je o biofiliji.
Čovjek u sebi nosi urođenu povezanost s prirodom.
Možda se upravo zato osjećamo mirnije uz more.
Bistrije među drvećem. Življe pod sunčevom svjetlošću.
Ne zato što smo to naučili.
Nego zato što naš organizam prirodno odgovara na harmoniju.
I arhitektura poznaje isto načelo.
Arhitekta Christopher Alexander pokazao je da ne djeluju svi prostori jednako na čovjeka.
Neki prostori bude dubok osjećaj mira.
Drugi izazivaju nelagodu.
Ne slučajno.
Nego zato što proporcije, svjetlost, ritam i red duboko utiču na način na koji živimo prostor.
Ljepota zato nije ukras.
Ona je kvalitet odnosa.
Za SHEJA ljepota nije ni savršenstvo.
Ni mladost.
Ni odsustvo nedostataka.
Ona je vidljivi izraz unutrašnjeg reda.
Čovjek zrači ljepotom kada su njegov stav, njegove riječi, njegovo tijelo i njegov način života u međusobnom skladu.
Odnos postaje lijep kada istina i povjerenje mogu živjeti zajedno.
Prostor postaje lijep kada nam dopušta da dišemo punim plućima.
A život postaje lijep onda kada ga više ne moramo živjeti protiv vlastite prirode.
Možda ljepota, na kraju, uopšte nije pitanje izgleda.
Nego pitanje usklađenosti.
Između unutrašnjeg i spoljašnjeg.
Između bića i djelovanja.
Između istine i života.
Možda ljepotu tražimo tokom čitavog života ne zato što težimo savršenstvu.
Nego zato što nas ona podsjeća na nešto što već odavno nosimo u sebi.
Da je harmonija moguća.
SHEJA
« Ljepota nije cilj. Ona je ono što postaje vidljivo kada se susretnu istina, dostojanstvo i harmonija. »