NASTALO IZ RAZGOVORA S KLIJENTIMA
RAZGOVORI KOJI PRETHODE ODLUKAMA
IDENTITET I ORIJENTACIJA
ŽENA KOJA SE IZGUBILA, A DA TO NIJE NI PRIMIJETILA
IDENTITET & ORIJENRACIJA
Ova žena, u svojim četrdesetima, nije došla govoreći da se izgubila.
Naprotiv. Izvana je njezin život izgledao potpuno uređen.
Bila je sposobna. Pouzdana. Odgovorna.
Drugi su joj vjerovali. Donosi vazne i velike odluke.
Preuzima odgovornost. Bila je uvijek tu za druge. Gotovo uvijek.
I upravo zato vjerojatno niko ne bi pomislio da nešto nije u redu.
Ni ona sama. Barem ne dugo vremena.
Jer većina ljudi ne izgubi sebe odjednom.
Ne u jednom danu. Ne zbog jedne jedine odluke.
Gubimo se polako.
U malim prilagodjavanjima. U kompromisima.
U ulogama koje preuzimamo. U očekivanjima na koja odgovaramo.
U navikama koje s vremenom postanu sasvim prirodne.
I vjerujem da se upravo u tome krije jedan od najvećih izazova našega vremena.
Ne u tome što ljudima nedostaje znanja.
Nego u tome što su toliko zaokupljeni funkcioniranjem da rijetko zastanu i zapitaju se odgovara li život koji žive još uvijek njima samima.
Kako je naš razgovor odmicao, pojavilo se još jedno njeno pitanje.
Pitanje koje se često pokaže tek onda kada, naizgled, sve funkcioniše.
Kada se posljednji put zapitala odgovara li život koji živi još uvijek njoj?
Ne njezinim zadacima. Niti njenim ulogama.
Ne očekivanjima drugih. Nego njoj samoj.
Kasnije mi je ispričala jedan trenutak. Ništa dramatično.
Nije došlo do sloma. Nije bilo krize.
Sjedila je u automobilu na putu prema jednom sastanku.
Raspored joj je bio ispunjen. Obaveze izvršene.
Život je tekao svojim tokom. A onda je odjednom primijetila nešto.
Tačno je znala šta treba učiniti sljedeće. Ali više nije shvatala zašto to radi.
Možda mnogi ljudi poznaju upravo ovakav trenutak.
Trenutak u kojem prava pitanja više nisu vanjske okolnosti.
Nego odnos koji imamo prema samima sebi.
Zanimljivo je da to često ne proizlazi iz slabosti.
Nego iz snage. Iz osjećaja odgovornosti.
Iz odanosti. Iz discipline.
Iz želje da budemo tu za druge.
Ljudi koji nose veliku odgovornost često se naviknu usmjeravati svu svoju pažnju na vani.
Prema zadacima.
Prema ciljevima.
Prema drugima.
Prema očekivanjima.
I upravo pritom ponekad izgube kontakt s mjestom iz kojega je sve to nekada započelo.
Sa samima sobom.
Mnogi ljudi provedu godine uspješno postajući osoba kakvu drugi od njih očekuju.
Tek kasnije shvate da su se pritom polako udaljili od osobe koja su nekada bili.
To ne znači da su njihove odluke bile pogrešne.
Ne znači ni da je njihov put bio pogrešan.
To samo samo i jasno znači da razvoj u jednom trenutku postavi novo pitanje.
Ne: "Šta trebam raditi?"
Nego: "U koga sam postao ili postala?"
I možda još važnije: "ko precizno od danas želim biti?"
Kako je naš razgovor odmicao, postalo je jasno da nije tražila promjenu.
Ni novi život, a niti radikalnu odluku. Ni novi identitet. Tražila je ponovno povezivanje.
Povezivanje s nečim što je tijekom godina postajalo sve tiše.
Sa svojom percepcijom.
Sa svojim potrebama.
Sa svojom istinom.
Sa svojim unutarnjim glasom.
Ono što je posebno jest da odgovor nije započeo velikom promjenom.
Ni novim početkom.
Ni hrabrim skokom.
Započeo je pažnjom.
Hrabrošću da ponovno počne primjećivati.
Vlastite reakcije.
Vlastite želje.
Vlastite granice.
Vlastite čežnje.
Na kraju našega razgovora nije se rodio novi identitet. Nego nešto možda još vrednije.
Mogućnost da se ponovno poveže sa sobom.
Možda upravo tu započinje orijentacija.
Ne u pitanju kamo idemo.
Nego u pitanju pratimo li i dalje sami sebe na vlastitom putu.
Razmišljanje
Ljudi se rijetko izgube preko noći. Najčešće se to događa postepeno.
Gotovo neprimjetno. I možda najvažniji oblik samovodjstva nije iznova postati neko drugi.
Nego uvijek iznova pronaći put nazad ka sebi.
PITANJE
Kada ste se vi posljednji put zapitali odgovara li život koji živite još uvijek vama?
Koje odluke danas donosite iz vlastitog uvjerenja… A koje donosite iz navike?
Koju ulogu možda obavljate s velikom kompetencijom… iako ona više nije istinski vaša?
SHEJA
« Možda orijentacija ne započinje onda kada pronađemo novi put. Možda započinje onda kada se vratimo osobi koja je na taj put već krenula. »