FILOZOFIJA ČOVJEČANSTVA

Zašto razmišljamo o čovjeku

Od samih početaka čovjek nastoji razumjeti svijet.

Istražuje prirodu. Stvara oruđa. Razvija nauku. Oblikuje društva.

Sa svakom novom generacijom raste njegovo znanje.

Sa svakim novim otkrićem šire se i njegove mogućnosti.

Pa ipak, sa svakim odgovorom rađaju se nova pitanja.

Ne samo o svijetu.

Već i o samom čovjeku.

Šta znači biti čovjek?

Šta našem životu daje smisao?

Šta našem djelovanju daje značenje?

Kako su sloboda i odgovornost međusobno povezane?

Zašto tragamo za istinom, za ljepotom, za dobrotom, za pripadanjem i za smislom?

Ta pitanja prate čovječanstvo otkako je čovjek počeo razmišljati o sebi.

Ona ne pripadaju nijednoj kulturi. Nijednoj religiji. Nijednoj nauci. Niti epohi.

Ona pripadaju samoj ljudskoj prirodi.

Zato filozofija čovječanstva ne počinje odgovorima.

Ona počinje pažnjom.

Spremnošću da čovjeka ne objašnjavamo prebrzo.

Već da mu iznova prilazimo.

Ne kao funkciji. Ne kao uspjehu. Nikako kao problemu.

Već kao biću koje može misliti, osjećati, sumnjati, učiti, voljeti, nadati se i preuzimati odgovornost.

Zato SHEJA filozofiju ne razumije kao nešto što je udaljeno od života.

Naprotiv.

Ona je način da životu pristupimo svjesnije.

Filozofija nastaje onda kada imamo hrabrosti da na velika životna pitanja ne odgovorimo prebrzo, nego da im damo vrijeme, prostor i pažnju.

Jer neka pitanja ostaju uz nas čitav život.

Ne zato što na njih ne postoje odgovori.

Već zato što zajedno s njima rastemo i mi.

Zato filozofija čovječanstva nije učenje.

Nije ideologija. Nije zatvoren sistem.

Ona je stav. Način gledanja.

Poziv da čovjeka posmatramo s više pažnje, više poštovanja i više otvorenosti.

Jer možda svaka istinska orijentacija ne počinje onim što znamo o svijetu.

Već onim što smo spremni iznova otkrivati o čovjeku.